Ivo Josipović: Žalobni pjev – Ivan Novinc, violina

Važnu ulogu u pozicioniranju i vrednovanju rada domaćih skladatelja, ali i vrijedan doprinos u promicanju suvremene glazbe dao je skladatelj i pravnik, bivši Predsjednik Republike Hrvatske, profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, bivši dugogodišnji glavni tajnik Hrvatskoga društva skladatelja i direktor Muzičkog biennala Zagreb, dr. sc. Ivo Josipović. Nastavljajući se na utjecajan i vrijedan rad što ga je njegov profesor kompozicije, Stanko Horvat, ostvario za naš najstariji festival suvremene glazbe, Josipović je od ranih 1990-ih godina vodio Muzički biennale Zagreb. Upravo MBZ bio je poligon za nastanak, ali i kasniji umjetnički razvoj Cantus Ansambla. Uz Berislava Šipuša, koji će postati umjetničkim voditeljem ansambla, te Sandu Vojković, Josipović je bio pokretačem priče o ansamblu koji ne bi tek jednom u dvije godine kao festivalski ansambl izvodio izazovne partiture u sklopu programa MBZ-a, nego bi održavao onu glasovitu bijenalsku „nit“ i poveznicu, kako glazbenu, tako i uopće kulturnu, s uzbudljivim vremenom Nove glazbe 20. stoljeća, predvodeći istovremeno „krčenje“ novih glazbenih putova. Tako je vodstvo MBZ-a ciklusom od četiri koncerta i deset praizvedbi što ih je tada festivalski ansambl održao u sklopu festivala 2001. godine, lansiralo Cantus Ansambl u orbitu međunarodnih ansambala specijaliziranih za suvremenu glazbu, osiguravajući polazište za razvoj propulzivnog, vrsnog i posvećenog ansambla koji će zauzeti mjesto glavnog protagonista na sceni suvremene glazbe u Hrvatskoj. Ubrzo su počeli naručivati skladbe, praizvoditi djela domaćih autora te su upravo njihove interpretacije neke od skladbi stavile na omanju, ali vrijednu repertoarnu mapu suvremene hrvatske glazbe. Već naredne godine, 2002., na poticaj Cantus Ansambla nastaje i Josipovićeva skladba Musicam psalite koju je ansambl praizveo na MBZ-u 2003. godine uz ansambl Icarus, izvodeći je zatim samostalno i na Glazbenoj tribini u Puli 2007., dok je jedna od njegovih najpoznatijih skladbi, Samba da camera, u Cantusovoj interpretaciji doživljavala zamjetan uspjeh.