Dvadeset pet godina
suvremenog zvuka
Iskrica koja je zapalila vatru.
U njihovoj dvadesetpetogodišnjoj povijesti mijenjali su se solisti, dirigenti, dvorane, festivali, kontinenti, skladatelji, partiture, koncepti, ali ne i duhovna platforma – blisko nam 20. i aktualno 21. stoljeće. Sredina u kojoj je rođen Muzički biennale Zagreb (MBZ), kao Cantusov programatski i idejni nukleus, zanimljivo, nikada nije ozbiljnije promišljala o nekom obliku institucionaliziranog sastava, koji bi između dva festivala kontinuirano (p)održavao njegov nekonvencionalni, ponekad (i) avangardni puls. Moguće da je u glazbenom obilju osamdesetih suvremeni zvuk na pozornicama dostajao jednom u dvije godine, a u ratnim i poratnim godinama za takvu inicijativu nije bilo prostora. Ali, jest 2001. – Biennale je bio pred vratima sa spremnim repertoarom, a Zagreb je bio pun iskusnih (i mladih) muzičara. Tako je za trenutačnu prigodu inauguriran privremeni rezidentni ansambl, a do preuzimanja imena Cantus (lat. pjev) put je bio vrlo kratak. Zapravo nije bio „privremen“ - sudbina mu je od početka odredila stalnost i stabilnost, jer je bio tako poželjno dobar da je MBZ-ova iskrica samo zapalila vatru. Njihovo se poslanje nakon toga nastavilo, a oni su „… ustrajali na pristupu u kojem predstavljanje nekad avangardne glazbe nije samo sebi svrhom, nego tek polazište za gradnju interpretacije“ (Trpimir Matasović).
Identitet & tradicija
Ansambl nije nastao iz protesta, inata ili neke avanture, bio je jednostavno potreba. Osvojio je prostor bez konkurencije. Statusom je bio hrvatski prvijenac onda, kao i danas, a zovu ga „sastavom specijaliziranim za izvedbe suvremene glazbe“. Predstavljajući se prvi put na MBZ-u 2001. ciklusom od četiri koncerta i deset praizvedbi, trasirao je sebi i (mladoj) publici smjer djelovanja, koji je emancipirao u sezoni 2006./2007. vlastitim ciklusom od šest koncerata (Cantus&Lisinski). Konzistentnost mu održavaju članovi – sve te godine djeluje u gotovo istom postavu, oslonjenome na dvije peteročlane instrumentalne skupine, gudačku i puhačku. Izvedbeno tijelo povećavaju ili smanjuju, ovisno o literaturi koja se otima kanonskim formacijama i koja od glazbenika traži mnogostrukost tumačenja - koncertnoga, a nerijetko i scenskoga. Ciklus koji ih je etablirao na hrvatskoj kulturnoj sceni postao je istinska škola povijesti i suvremenosti Nove glazbe.
Danas – glas suvremene glazbe
Cantus je ansambl koji spaja individualnu izvrsnost i kolektivnu snagu. Njihovi članovi su vrhunski instrumentalisti, otvoreni improvizaciji, eksperimentu i interdisciplinarnim projektima. Time su oblikovali novu publiku, spremnu prihvatiti suvremeni zvuk i njegove izazove.
Uz stalnog dirigenta Ivana Josipa Skendera, ansambl surađuje s brojnim istaknutim hrvatskim i međunarodnim umjetnicima. U dvadesetpet godina djelovanja predstavili su više od 600 opusa, praizveli više od 100 skladbi, te surađivali s gotovo svim relevantnim hrvatskim skladateljima.
Bez obzira na vrijeme nastanka djela – iz 1925. ili 2025. – Cantus Ansambl ga uvijek iznosi kao svježe i aktualno. Njihov rad najbolje opisuje citat Horacija: „U svoje nakane dodaj ponekad i malo ludosti.“ (Sanja Raca)