Cantus Ansambl u solo-tutti izdanju

 

U ponedjeljak, 20. siječnja, u redovitom terminu održan je treći koncert u sezoni, čime je zaključeno točno pola koncertnog ciklusa Cantus Ansambla. Već redovito, negdje u ovo doba, na rasporedu Cantus Ansambla koncert je Solo – tutti, koji je osmišljen tako da predstavi sviračko umijeće pojedinaca iz ansambla – promovirajući ih kao soliste te, također, da pokaže njihovo komornoglazbeno umijeće.

 

Ni ovog ponedjeljka u malom Lisinskom nije bilo drukčije, osim što je počelo doslovno solo, jednom oboom, završivši u drugome dijelu doista tutti, s obzirom na to da je taj dio koncerta donio dvije kompozicije sa solističkim instrumentima (truba, viola) praćenima prilično proširenim pratećim sastavom.

 

Publika ove koncerte posebno voli, zbog raznolikosti programa, dobrih izvedbi i odlične atmosfere. Toga nije nedostajalo ni sada. Ni prvog, ni drugog, a posebno ne trećeg.

 

Kao ruka koja piše kistom

 

Koncert je otvorila stalna oboistica u ansamblu, Iva Ledenko, a predstavila se skladbom Spell Song za obou solo (2015.) japanskoga skladatelja Toshia Hosokawe (1955.). Ideja djela u središnjem je tonu iz kojega uvijek nanovo, stalno slično (a opet stalno pomalo drukčije), izrasta živo bȉlo glazbene fraze. Način na koji se taj život kroz tonove manifestira trebao bi nalikovati istočnjačkoj kaligrafiji. Kao ruka koja piše kistom, iz jedne točke energičnim potezima u prostor kroz vrijeme. Središnji tonovi-točke mijenjaju se kroz skladbu, a skladba stalno raste u intenzitetu. Iz fraze u frazu, iz takvoga pristupa, razvija se cjelokupna dramaturgija djela.

 

Članak Borka Špoljarića u cjelosti pročitajte na portalu glazba.hr

 

Foto: Cantus Ansambl