Odmah na početku valja reći jasno: u hrvatskoj glazbi na kraju sezone dobili smo odličan novi koncert za saksofon. Za Nikolu Fabijanića napisao ga je Ivan Josip Skender. Skladatelj je te večeri ponio i ulogu dirigenta. Što se, pak, skladateljskoga posla tiče, u novoskladanome Koncertu za saksofon i komorni ansambl pustio je ruku, pokazao skladateljsku snagu i ostvario uvjerljivu partituru.

 

Prije koncerta, najavljujući djelo, sâm Fabijanić rekao je: „Nakon niza godina suradnje, gdje sam imao priliku svirati njegove kompozicije i surađivati u raznim glazbenim formacijama, imao sam želju da Skender napiše koncert za saksofon i orkestar”. U ponedjeljak, 26. svibnja, na završnom koncertu Cantus Ansambla u sezoni 2024./2025., Skender i (njegov) interpret dobili su priliku Fabijanićevu želju pretvoriti u stvarnost. Dugo očekivano djelo napokon je zaživjelo na koncertnom podiju.

 

20 minuta odlične glazbe

 

Dvadesetak minuta novoga koncerta nije mala stvar. Za hrvatsku glazbu to je itekako velika vijest. Posebno ako u tih dvadesetak minuta vjeruje Nikola Fabijanić. Pitate li njega, Skenderov novi koncert ima brojne predispozicije – atmosferu, glazbene ideje, instrumentaciju, boje… – zbog kojih zaslužuje mjesto na saksofonističkom repertoaru. Pa tko smo onda mi pa da u to vjerujemo manje od njega?

 

Netko je nakon koncerta, onako usput, komentirao kako bi novom djelu pametno bilo dopisati brzi završni stavak. Jedan takav finale direktnije bi zadovoljio konvencije žanra. Ima li još prostora za jedan takav Presto? Možda i ima; u skoroj budućnosti na dvojcu Skender – Fabijanić zadatak je da odgovore na to. Pljeska nakon izvedbe i ovako je bilo napretek, a skladatelj i interpret odlučili su se, barem zasad, za drukčiju strategiju i sigurno nisu pogriješili u tome.

 

 

Članak Borka Špoljarića u cjelosti pročitajte na portalu glazba.hr

 

Foto: Vedran Metelko