SUDARI
Na svojem trećem koncertu Cantus Ansambl donosi četiri skladbe: tri su djela bitnih autora suvremene glazbe koji su već ušli u povijest glazbe dvadesetog stoljeća, a njihova djela pokazuju tri različita, a kompleksna pristupa suvremenom zvuku. Četvrtim djelom ansambl gleda u budućnost: praizvest će novo djelo živuće i istaknute hrvatske autorice.
György Ligeti za svoj je četverostavačni Komorni koncert rekao da je ta skladba „koncert utoliko što su svih trinaestero izvođača ujedno virtuozni solisti i svi su jednaki“. Radi se, dakle, o djelu za trinaest solista, „a njihove se dionice razvijaju simultano, ali u raznolikim ritamskim konfiguracijama u obično u različitim brzinama“. Ligeti je skladbu pisao 1969. i 1970., za ansambl Die Reihe.
Talijanski skladatelj Luigi Nono napisao je djelo Incontri 1955. u Veneciji, a praizvedeno je na glasovitim Međunarodnim ljetnim tečajevima u Darmstadtu. Skladba je napisana za 24 instrumenta i primjer je serijalne glazbe, a naslov se odnosi na Susrete različitih, ali komplementarnih struktura te superponiranje zvukovnih slojeva koji su u stalnom „sukobu“.
Parcijali francuskog autora Griseya jedno su od bitnih djela spektralizma, iz 1975., skladba za 18 instrumenata i treće djelo u njegovu ciklusu Akustični prostori. Gérard Grisey, inače Messiaenov student, bio je začetnik spektralizma, koji je nastavio zanimati i kasnije generacije skladatelja, a zasniva se na analizi zvuka i na uzimanju harmonijskog spektra – unutrašnje, detaljne strukture zvuka – kao temelja za harmonije koje izvodi ansambl. Pritom je naročito utjecajan bio početak baš ove skladbe, u kojoj svaki od instrumenata u ansamblu svira jedan od parcijalnih tonova pronađen u analizi jednog jedinog dubokog tona na trombonu, stvarajući novu blistavu zvukovnost.
Hrvatska pijanistica i skladateljica Sanja Drakulić obrazovala se u Zagrebu i Moskvi, predaje u Osijeku, a novu skladbu za Cantus Ansambl kao da piše i sebi za ovogodišnji okrugli rođendan. Pišući o Sanji Drakulić prije deset godina, u povodu njezina 50. rođendana, muzikologinja Đurđa Otržan nazvala ju je, stilski, „potpunom ekspresionistkinjom“ te „kapetanicom broda koji neprestano plovi i vidi, bira i budi nove krajolike“.
