Cantus Ansambl
 

Krešimir Klarić uoči koncerta s Cantus Ansamblom otkrio detalje o djelu "Der Blaue Wald"

Cantus Ansambl ove sezone slavi svoju veliku, 20. obljetnicu, a ciklus se nastavlja koncertom 15. veljače u Hrvatskom glazbenom zavodu s izmijenjenim programom, koji se produkcijski i tehnički može izvesti u trenutačnim uvjetima. Na programu će se stoga naći solistička djela hrvatskih skladatelja Tomislava Uhlika, Igora Lešnika, Ive Josipovića i Frane Đurovića, koja će izvesti solisti i stalni članovi Cantus Ansambla harfistica Mirjana Krišković, pijanistica Srebrenka Poljak, violinist Ivan Novinc, trombonist Mario Šincek te udaraljkaš Marko Mihajlović. Program i ovoga koncerta prati programsku potku cijelog ovosezonskog svečanog ciklusa koji se temelji na kontrastu djela hrvatskih antologijskih skladatelja, kakvi su zasigurno Stanko Horvat i Krešimir Šipuš, te najmlađe generacije hrvatskih skladatelja kojoj pripada i Krešimir Klarić. Uoči koncerta Klarić nam je u intervjuu ispričao više o svojoj glazbenoj pozadini, zašto je odabrao upravo orgulje, ali i o djelu "Der Blaue Wald", koje će publika imati prilike čuti po prvi puta u izvedbi Cantus Ansambla.

Koji smjer u glazbi vam je na početku studija bio najatraktivniji i što se od onda do danas sve promijenilo?

S obzirom da sam zapravo dva puta počinjao studij, prvo orgulja, a zatim kompozicije, slobodan sam reći da su se obrati u mom razmišljanju i percepciji glazbe više puta mijenjali. Ne mogu reći da sam nešto smatrao atraktivnijim u odnosu na drugo, više se radilo velikom poštovanju i obožavanju glazbe Johanna Sebastiana. Bacha i Oliviera Messiaena na početku i kroz studij orgulja. Kako sam se upoznavao s novom literaturom tako se širila i moja spoznaja i prihvaćanje novoga. Ekspresionizam u glazbi je kroz studij kompozicije postao točka na koju sam se često vraćao i pomoću koje sam povezivao ostale pravce. Veliki poticaj za proučavanje suvremene glazbe kroz prizmu filozofije i raznih ideja bio je kolegij Aspekti suvremene glazbe u kojem sam se na neki način „izgubio“ i počeo se pitati ima li smisla dalje pisati, hoću li moći ikada pronaći i ponuditi nešto novo.

Diplomirali ste orgulje na Muzičkoj akademiji, kako to da ste se odlučili upravo za taj instrument?

Orgulje često nazivaju kraljicom instrumenata. Još kao osnovnoškolskog učenika orgulje su me zarobile svojom veličinom i snagom, a kasnije sam otkrivao boje i razne mogućnosti kroz igru i improvizaciju. Orgulje mogu proizvoditi razne zvukove, razni registri pokušavaju imitirati instrumente simfonijskog orkestra pa čak i ljudski glas. Orgulje i simfonijski orkestar su dva tijela koja se ujedinjuju u svojim sličnostima i razlikama i orgulje su jedini instrument koji može (ovisno o svojoj veličini) snagom svoga zvuka ravnopravno parirati tutti simfonijskom orkestru.

Posebno zanimljivo kod orgulja je to što je svaki instrument poseban, svaki je individualno umjetničko djelo za sebe zbog komplicirane ručne izrade i svojih posebnosti. Postoje i razne nacionalne graditeljske škole što se očituje u zvuku instrumenta i njegovoj dispoziciji pa tako postoje talijanska, južnonjemačka, sjevernonjemačka, francuska, flamanska, španjolska škola, i druge. Zvuk instrumenata tih škola podsjeća na zvuk jezika kojim su graditelji tih instrumenata govorili pa tako talijanske orgulje zvuče vrlo pijevno, francuske ponekad nazalno, a njemačke oštrije. Orgulje su instrument su dio prostora u kojem se nalaze, ne kaže se bez razloga da se orgulje grade, jer da bi se jedne orgulje sagradile prethodi niz istraživanja akustike prostora u kojeg se one planiraju ugraditi, zatim planovi dispozicije, odnosno broja i vrste registara, stilskog izgleda kućišta i izgradnje svih dijelova instrumenta – od mehaničkog ustroja do foničkog materijala (svirala) koji na kraju proizvodi zvuk instrumenta.

Kada svirate orgulje, svirate prostor u kojem se one nalaze. Česte su situacije da imate savršen instrument postavljen u loš prostor što rezultira lošim zvukom i otežanom kontrolom instrumenta i izvedbe, ili obratna situacija, da imate loš instrument čiji zvuk prostor u kojem se nalazi može oplemeniti. Sviranje orgulja je vječno traženje i igra u različitostima.

Jedan ste od rijetkih mladih orguljaša koji se aktivno bavi proučavanjem i izvođenjem improvizacija. Gdje crpite inspiraciju i što na koncertima najviše pokušavate istaknuti?

Svoj glazbeni put sam zapravo počeo improvizacijom, odnosno samostalnim istraživanjem ljestvica, akorada i ideja kao dijete prije nego sam upisao glazbenu školu i započeo svoje formalno glazbeno obrazovanje. Zbog toga vjerujem da je improvizacija bila ključna u mom glazbenom životu kako na početcima tako i danas. Improvizacija je zapravo česta disciplina među orguljašima. Znamo da u jazzu ima puno improvizacije, ali u klasičnoj glazbi smo nakon baroka sve više zaboravljali tu dragocjenu disciplinu.

Prvi veliki impuls za improvizacijom i nadahnuće sam doživio u susretima s profesorom Antom Knešaurekom, orguljašem, improvizatorom i skladateljem, koji je kroz improvizaciju na mene ostavio neizbrisiv utjecaj što se tiče ideja, načina slušanja i interpretiranja glazbe. Kada govorim o improvizaciji, ono na što mislim je skladanje u trenutku. Dobra i kvalitetna improvizacija je ona koja ima odlike zapisane skladbe, osim zapisa koji ne postoji čime se gubi mogućnost da tu glazbu ponovo poslušamo identično kao i prvi put. Improvizacija je skladba trenutka koja ostaje zapisana jedino na snimci i u memoriji pažljivog slušatelja. Inspiracija dolazi u trenutku ako improvizacija nije na neki način pripremljena prije koncerta. Ako improviziram kompliciranije oblike poput fuge, passacaglie ili nekog drugog oblika i to u određenom stilu, npr. barok, romantizam, ili čak u stilu nekog skladatelja ponekad mi je potrebna priprema ako želim da rezultat bude kompletno stilski i tehnički uredna improvizacija. Za dobru mogućnost improviziranja potrebno je poznavati mnogo literature i posjedovati dobro razvijene vještine harmonije i polifonije kako bi u trenutku izvedbe mogao vaditi ideje i rješenja iz svojih „umnih ladica i polica“.

Drago mi je da postoji sve više mladih koji se žele okušati i usuditi improvizirati. Volio bih kada bi se improvizacija u svijetu klasične glazbe još više koristila u obrazovanju jer vjerujem da je improviziranje najčišći oblik interpretacije glazbe, ona je nešto vrlo osobno, nastaje i nestaje u trenutku, ona je gotovo posve neuhvatljiva, ali zato i vrlo fascinantna. Kroz improvizaciju se kvalitetno može učiti o glazbi ali i dolaziti do novih ideja.

Možete li nam reći nešto više o djelu "Der Blaue Wald" u glazbenom pogledu?

Teško je objektivno govoriti o vlastitom djelu. Ideja za skladbu je nastala nakon što sam naišao na istoimenu refleksivnu pjesmu autora Mathewa Stumpfa. Skladba prati tok pjesme i pokušava slušno dočarati ugođaj i ideju pjesme. Polazeći od pretpostavke da danas živimo u svijetu u kojem je imperativ da su svi moraju biti izvanserijski i da je sve savršeno, pogotovo kroz bombardiranje objavama o savršenom, ispunjenom i sretnom životu na društvenim mrežama, pojedinac se gubi u šumi propitkivanja i preispitivanja vlastitog života zaboravljajući u tom prostranstvu da postoji druga strana medalje koju ljudi vješto skrivaju i namjerno izostavljaju stvarajući o sebi jednu iskrivljenu sliku.

Glazbeni bazen koji skladba koristi sastoji se od modusa kojeg čine ćelije motiva koji se kreću uzlazno ili silazno po malim tercama i malim sekundama. Korištenje tih ćelija svojevrsni je hommage Arnoldu Schönbergu. Na kraju kompozicije u dionici bas flaute istaknuta je linija koja tu ćeliju razvija i dovodi u prvi plan. Skladba obiluje raznim tehnikama sviranja instrumenata, u ideji skladbe može se pratiti nastojanje shvaćanja glazbe kroz ritamske superpozicije, istraživanja kvalitete šuštanja zraka do punog tona instrumenta, zvuka udaraca o tijelo instrumenata te čestih malih ili velikih glissanda. Pokušao sam suprotstaviti ton i šum prema izvedbenim mogućnostima instrumenata koje sam imao na raspolaganju i sve to usustaviti kroz gusta polifona kretanja koja se nerijetko pronalaze u mojim skladbama.

Cantus Ansambl ove godine slavi 20. rođendan. Koliko je po vama važno da kod nas postoji jedan takav ansambl i što mislite da se u glazbenoj kulturi u Hrvatskoj treba promijeniti?

Cantus ansamblu želim sretnu 20. godišnjicu osnutka te dug i, kao i do sada, predan rad na prezentaciji suvremene glazbe. Bez ovakvog ansambla u zemlji bismo teško mogli govoriti da imamo scenu suvremene glazbe. Velika je prednost imati ovakav ansambl jer otvara mnoge mogućnosti za naše skladatelje. Za izvođenje suvremene glazbe prema njoj treba imati poseban afinitet i ljubav pa vjerojatno zbog toga kod nas nema mnogo takvih ansambala. Mi smo relativno mala zemlja, ali smatram da bi u većim gradovima trebalo biti više ovakvih ansambala.

Veseli me vidjeti da na Muzičkoj akademiji u Zagrebu stasa jedan novi mladi ansambl za suvremenu glazbu, ASMANGU, koji pod vodstvom profesora Berislava Šipuša hrabro izvodi mnoga djela suvremene glazbe poznatih skladatelja, ali i studenata kompozicije što je osobito važno i za studente instrumentalnih studija i kompozicije istovremeno. Smatram da je izuzetno važno za razvoj mladog skladatelja imati doticaj s takvim ansamblom koji može na licu mjesta biti svojevrsni vademecum osobi koja sluša vlastitu kompoziciju. Iako se u zadnje vrijeme mladima sve više daju šanse smatram da bi se to moglo još više prakticirati jer je to jedan od načina da se među mladima pronađu oni koji će glazbu dalje razvijati i nositi.

U Hrvatskoj je vrlo mala publika koja podržava i prati scenu suvremene glazbe. To se može promijeniti jedino obrazovanjem djece i mladih. U tome najveću ulogu imaju glazbeni pedagozi koji rade na osnovnim i srednjim školama. Često ih se podcjenjuje ali upravo oni imaju ključnu ulogu u percepciji glazbe kod mladih što se kasnije ostvaruje i u pogledima na glazbu u njihovom daljnjem životu. Dakle, više bi trebalo ulagati i u kvalitetnije i cjelokupno obrazovanje glazbenih pedagoga koji će zatim postati rasadnici ideja među mladima. Iznimno je bitno povećati kontakte među skladateljima i izvođačima kako bi se stvarale i realizirale nove ideje. Posebno me zbunjuje premisa da je vani uvijek i sve bolje, a kod nas baš ništa ne valja. Trebali bismo se otrgnuti od tog nacionalnog malodušja i početi aktivno među sobom istraživati i pronalaziti naše posebnosti i razvijati vlastiti potencijal.

Kakvi su vam planovi za budućnost?

Prvo treba završiti studij kompozicije, a onda će biti vrijeme za konkretne planove. Volio bih u jednom trenutku konkretnije skupljati iskustva i znanja izvan naših granica, ali i aktivno djelovati kao skladatelj i interpret i kod nas. Ono što je sigurno je da ću aktivno nastaviti skladati. Puno toga sam obećao prijateljima i kolegama što zbog obaveza nisam mogao ostvariti unutar studija.

Nadam se i narudžbama za skladbe što će mi dati dodatnu motivaciju. Veseli me što s kolegom Lovrom Stipčevićem ove godine sudjelujem u programu Muzičkog biennala Zagreb. Naša zajednička višestavačna skladba za ansambl i elektroniku bit će praizvedena na otvorenom, ukoliko to vremenske prilike budu dopuštale. O tom projektu više kad za to dođe vrijeme… Svakako se nastavljam uz skladanje baviti improvizacijom i izvođenjem orguljske literature jer je za mene to sve jedna cjelina, a ne odvojeni aspekti bavljenja glazbom.

 

 
Cantus Ansambl
kontakt@cantus-ansambl.hr   |   www.hds.hr
T: +385(0)1 4872-370, 4872-369   |   F: +385(0)1 4872-372

HDS, Berislavićeva 9, 10000 Zagreb, Croatia

Koncerti ciklusa Cantus Ansambla održavaju se uz potporu Gradskog ureda za kulturu grada Zagreba, a međunarodna koncertna djelatnost uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.